Snažno olujno nevrijeme pričinilo je veliku štetu na području općine Bosanska Krupa, a kako javljaju portali i u drugim općinama USK je slična situacija. Oštećeno je nekoliko kuća, pokidane bandere, polupana parkirana vozila.

Nevrijeme je Krajinu zahvatilo danas u večernjim satima. Vremenska nepogoda je stigla sa juga i za kratko vrijeme nanijela je veliku štetu.

“Na Ostružnici sve je izgledalo kao na filmu. Komšije su bježale u kuće pred naletom vjetra, koji je kidao krvovove i rušio drvene bandere”, navodi za portal Krupljani.BA Ajdin G.

Prema informacijama sa terena, velika šteta je pričinjena na putnoj i elektroprenosnoj mreži.

//krupljani.ba

Nekad su najbolje ideje događale se na kafi toj, i najbolji događaji su isplanirani tako. Danas, nekoliko godina poslije, sve to opisati možemo jednom rječju, katastrofa. Sjećam se na isteku vijeka pošast sportskih kladionica došla je u naš grad. Tad sam bio mlađi, đak, srednjoškolac.

Tad je mene privuklo to da sa 1KM dobijem 56KM, tad mi se osladilo. Kao i meni tad, isti taj slatki osjećaj naša omladina dobije kad uđe u kladionice, kad pogodi prognoze, nažalost.

U to vrijeme, iako ekonomska situacija nije bila loša, kladionice su privukle mnoge, ali i mnogi su odoljeli tome, nažalost nisu izdržali. Prolazile su godine, a to zlo opstajalo je u našem gradu, i širilo se, i mamilo novim slastima nove ljude, nove đake, učenike, ljude ugledne, i ljude siromašne, i bogate, i pametne i školovane.

Našli su organizatori tih takozvanih “igara na sreću” (prije bih rekao igre na nesreću), razne nove načine da zadrže stare i privuču nove igrače. I uspjeli su, uspjeli su da otmu, da osiromaše, da pokvare cijele porodice.

Uspjeli su da unište društvo, da ga bace u stranputicu, da mu daju najgori mogući tok. 15-tak godina poslije dolaska zla u naš grad, mnogo toga je propalo, izblijedilo, crklo u nama.

Da li nekom ovo zvuči neistinito u ušima, ali ovo su porazni argumenti, istina; narod je postao ohol, tvrd, leden, i nezainteresiran. Narod, govorim o ovim što su u igrama na sreću aktivni, skrenuli su sa svih puteva.

Dok djeca im idu u pohabanoj odjeći, pocjepanoj obući, njima nije ništa pola plate ostaviti u kladionicama. Dok se u porodici kuha najslabija hrana, i sve svaljuje na ekonomsku krizu, ljudi ostavljaju dnevnice zarađene znojem u kladionicama. Dok omladina hoda u jednim hlačama, jednim patikama, jednoj jakni, ostavlja po kladionicama svoje džeparce.

I nije više samo omladina, tu su i starije osobe, i djedovi, i bake, i čak maloljetni u pojedinim mjestima. Sjećam se jednog djeda, koji ima preko 65 godina, nosao je neku staru nokiu mobitel, prodavao je samo da ima koju marku za bingo.

Sjećam se jednog ratnog borca, koji je prodavao svoju odjeću samo da bi imao za bingo u kladionici, i za tiket. Čak se dotle ide u nekim slučajevima, pa se dižu mikrokrediti, samo da bi se kockalo, da bi se igralo bingo, kladionica, ili pogađale ćuke ( utrke pasa, neki zovu kuje,).

Žalosno je to sve, kad se svi nečemu nadaju, a u toj nadi propadaju, propadaju financijski, emocionalno, zdravstveno, ljudski. Žalosno je da naše društvo ne može bez toga, bez kockanja, bez klađenja, bez svih tih zala.

Ali ta naša omladina može i gladna i žedna po cijeli dan da sjedi tamo, da igra igre na sreću sve dok ima u džepu 1KM. A stavimo li prst na čelo, i razmislimo li malo, vidjećemo da ih u našoj općini ima preko 15, i zavirimo li u svaku u toku dana, nigdje nećemo naići na praznu kladionicu.

Uvjek je tu najmanje 2-3, a negdje i do 15 igrača, koji ostavljaju pare, vrijeme, društvo, sport, i sve ono dobro za nadu u kojoj samo propadaju sve više. Da li naš grad, naša Bosanska Krupa, uskoro bi mogla da bude vijest po društvenim mrežama i portalima kao sto je to Fojnica?

Da li smo svjesni problema, a ignorišemo sve? Dokle ce ovo zlo da nam truje sredinu, omladinu, društvo, i sve ono što smo imali prije 15 godina?

Lijep pozdrav od vašeg sugrađanina iz Bosanske Krupe

//krupljani.ba

Svjetska banka u svom posljednjem izvještaju o lakoći poslovanja navodi da je za pokretanje biznisa u BiH potrebno 67 dana i 12 procedura. Koliko se na pokretanje biznisa čeka u USK, naprimjer u općinama Bosanska Krupa i Cazin, odgovor smo potražili u nadležnim općinskim službama.

Smanjena stopa 

– Procedura za osnivanje trgovačkih, obrtničkih i ugostiteljskih djelatnosti u Bosanskoj Krupi maksimalno je pojednostavljena. Cijeli proces od trenutka podnošenja prijave s kompletnom dokumentacijom traje od dva do tri dana, a spektar beneficija i pogodnosti je širok – kazao nam je Kasim Šertović, portparol Općinske uprave.

Prilikom dobivanja odobrenja za rad poduzetnici su za prvu godinu rada u potpunosti oslobođeni komunalne takse, dok za drugu godinu rada plaćaju 50 posto, izuzev djelatnosti koje se osnivaju u Zanatskom centru, gdje uvijek imaju smanjenu stopu obračuna komunalne takse.

– Kada govorimo o pogodnostima poslovanja u Bosanskoj Krupi, moramo spomenuti poslovnu zonu „Pilana”, pa i novoformiranu „Vatreni mlin”, gdje su investitori u prve tri godine poslovanja potpuno oslobođeni komunalnih dažbina, sljedeće tri godine plaćaju 50 posto, a onda tri godine plaćaju minimalnu naknadu u zavisnosti od proizvodne djelatnosti i broja zaposlenih – istakao je Šertović.

Šertović: Brojne pogodnosti

Općinska uprava u Cazinu je u proteklom periodu znatno pojednostavila procedure za pokretanje biznisa pa taj proces sada traje od tri do pet dana, ovisno o tome radi li se o osnivanju obrta, trgovačkoj ili ugostiteljskoj djelatnosti. Općina Cazin je na službenoj internet-stranici instalirala i registar administrativnih postupaka, gdje svi građani općine Cazin mogu pogledati koji se postupci provode i koji su dokumenti potrebni za pokretanje biznisa.  Direktna komunikacija – Također, općinski organ uprave je osigurao i direktnu komunikaciju potencijalnim, ali i postojećim investitorima i biznismenima na način što je formirana Služba za upravljanje razvojem koja ima za cilj da savjetodavno, ali i stručno, daje sva pojašnjenja u vezi s pokretanjem biznisa – naglasio je Admir Pjanić, šef Službe za privredu i poljoprivredu Općine Cazin.

Pjanić: Direktna komunikacija

Visina rente  

Na području općine Bosanska Krupa visina rente kod izgradnje proizvodnog prostora postepeno se umanjuje upošljavanjem većeg broja radnika. Ona se umanjuje čak i 90 posto ako se u tom prostoru zapošljava najmanje 70 radnika.

Prema prvim informacijama nema teže ozlijeđenih, a saobraćaj je trenutno obustavljen. Na motornom vozilu pričinjena je veća materijalna šteta.

Oko 9 sati očekuje se normalizacija saobraćaja a trenutno je otvoren alternativni put preko Cazina. Na mjestu nesreće se nalaze pripadnici Pete policijske uprave Bosanska Krupa.

//mojusk.ba

Do finalnog izbora za “Super ženu 2015” ostalo je još nekoliko dana. Sve dame koje se nalaze u utrci itekako zaslužuju ponijeti titulu “Super žene 2015”.

Radio Kameleon i novi portal “Ženski.ba” zajednički pripremaju ovaj veliki projekat, a cilj je okupiti na jednom mjestu brojne uspješne dame iz svih sfera javnog života.

Predstavljamo vam Krupljanku Jasminu Čelebić – Tanović, docenta na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, još jednu od “Super žena 2015”.

1. Vaš početak ka uspjehu je izgledao kako . . .?

„Moj početak je izgledao baš ovako: spakovan kofer, suze u očima što se odvajam od svoje porodice i odlazak iz Krajine u Tuzlu. Da nisam imala veliku želju da postanem glumica sigurna sam da bih raspakovala kofer i ostala kući. Za mene je odvajanje od porodice bilo užasno teško. Skoro svake sedmice sam putovala kući iako je put trajao devet sati u jednom smjeru. Međutim, kako se počeo da ostvaruje moj cilj to odvajanje je postajalo sve lakše. U Tuzli sam diplomirala kao Zlatni student na Akademiji dramskih umjetnosti i dobila posao asistenta na Univerzitetu. Sve više sam se vezala za grad Tuzlu, jer sam cijenila to što mi je Tuzla dala. Kad sam upisala postdiplomski studij na Političkim naukama u Sarajevu odlučila sam da ipak to školovanje bude putovanje iz Tuzle u Sarajevo, jer nisam htjela da napustim ovaj grad. Tako sam magistrirala i doktorirala u Sarajevu a da sam i dalje ostala vezana za Tuzlu. Mnogo sam ciljanog uspjeha doživjela u ovom gradu, tako da sa pravom mogu reći da je Tuzla ostvarila moje želje i ispunila ciljeve. Danas sam docent na Akademiji dramskih umjetnosti i vodim klasu predivnih mladih ljudi. Igrala sam dosta predstava kako u Narodnom pozorištu Tuzla, tako i u Teatru kabare Tuzla, Bosanskom kulturnom centru, Domu mladih.“

2. Zašto volite svoj posao?

„Svoj posao volim zato što sam od malih nogu voljela da budem u centru pažnje. Roditelji su me vodili na sve moguće manifestacije kako bih pokazala svoje talente. Pjevala sam, plesala, glumila i nekako je logično bilo da upišem glumu. Volim biti u kontaktu sa publikom na bilo koji način. Imam iskrene i jake emocije i volim da su usmjerene u pravom smjeru. Tako sam ispunjena do kraja. Roditelji nisu bili za studiranje glume, tako da smo tu vodili veliku bitku, ali sam ipak uspjela da upišem ono što sam voljela. Mislim da sam kasnije u nauku krenula iz razloga da i roditeljima ispunim njihove želje. Političke nauke su zapravo ipak neka njihova sigurnost moje budućnosti. Ponosim se svojim poslom a naročito tim da sam možda prva koja je uspjela da poveže umjetnost i nauku na ovakav način. Dakle, nisam samo u glumi, ali se trudim da gluma bude primarna jer je ona najveća potreba. Objavila sam knjigu „Teatralizacija medija“ i već pripremam objavu i druge knjige koja je rezultat mog doktorskog studija.“

3. Da li je dan dovoljno dug da uradite /privatno i poslovno/ sve što planirate?

„Iskreno meni dan ponekad traje i 25 sati pa i više. Nisam spavalica i mrak ne znači da završavam sa obavezama. Ja radim dok ne završim. Moram malo da se našalim na svoj račun jer zbog ovoga svog shvatanja sam imala velike probleme. Dok sam bila student i živjela kao podstanar znala sam cijeli dan biti na fakultetu i kad dodjem kući onda sam skidala zavjese i kad normalan svijet spava ja sam uređivala stan. Često su me kritikovali zbog toga. Nisam mogla drugačije. Isti slučaj je i sa mail-ovima jer ja svima odgovaram kad oni spavaju, dakle noću. Stižem sve jer moje poimanje dana je sasvim drugačije.“

4. Kako se opuštate nakon napornog i stresnog dana?

„Prava sam krajiškinja koja se radom odmara. To sam genetski povukla od oca. Kad sam najumornija ja još radim. Dakle, moje opuštanje je uređivanje kuće, vožnja auta na duge staze i kupovina. To su nekako poslovi koje volim da radim onda kada napustim poslovni svijet. Kada kupujem nikad nisam umorna. Kao dijete nisam voljela ležanje i sjećam se da su me vozali u autu kako bih zaspala. To se sad samo nastavilo. Meni je ležanje gubljenje vremena, a čitanje knjige nekako opet posao jer je to dio mog poslovnog svijeta.“

5. Vaša omiljena izreka?

„Ne može u životu da boli koliko ja mogu da podnesem, jer se samo preko trnja stiže se do zvijezda!!!! Svaki pad je za mene još snažnije ustajanje i tad sam mnogo opasnija i prodornija za ostvarenje cilja. Vodi me i osjećaj sabura. Neka bude sve u svoje vrijeme. Ko čeka taj i dočeka. Najslađe je kad se sami izborite za svoj prostor. Tako sam od samih početaka krčila sebi put.“

6. Svima nam ponekad treba savjet. . . kome Vi idete po savjet?

„Za svaki savjet konsultujem mamu. Ona je inače racio naše porodice. Tata je više emocija i kod njega je samo da je meni dobro. Mama je drugačija priča. Toliko je realna da mi ponekad smeta što govori stvari koje u trenutku ne želim čuti. Ponekad je teško i poslušam, ali kad bude u pravu onda sam naročito sretna. Nije moja mama ona koja će svaki put reći da si lijep i dobar zato što si njeno dijete. Ona je ta koja hoće da se trudiš da to budeš bez da moraš biti pod svaku cijenu. Beskrajno joj hvala na svemu jer su njeni savjeti veliki doprinos dali uspjehu koji danas imam.“

7. Da li ste bili u situaciji da morate birati između karijere i porodice?

„Pa mogu reći da sam bila. Ostavila sam svoju porodicu iako smo bili užasno jako vezani i došla u Tuzlu da ostvarim svoj cilj. Nije to ni malo lako ali čovjek mora da žrtvuje da bi dobio. Takva su pravila života. I danas sam u Tuzli, odvojena od svoje porodice ali sam stekla novu porodicu i to je ipak lijepa stvar. Sad me i moja nova, nazovimo tako, porodica vezala za ovaj predivni grad. Ne znam da li bih mogla napraviti sad ono što sam sa osamnaest godina. Možda je u ovim godinama u kojim sam sad ipak porodica primarnija stvar.“

8. Mane kojih bi se riješila?

„Mana je, ali ne znam da li bih da se nje riješim, a to je kupovina. Mislim da trošim više nego što imam, ali mi tu po malo pomažu još uvijek roditelji i muž, naravno. Ako nešto ne kupim što sam naumila mislim da će se svijet srušiti. Bila sam u situaciji da čekam pred trgovinom u jutarnjim satima, da se otvori, kako bih kupila ono što sam naumila. Jeste mana ali mi prija mnogo.“

9. Tri najvažnije stvari u životu?

„Zdravlje, vjera, ljubav – za što god bile vezane ove dvije posljednje mislim da su snaga čovjeku. Meni da.“

10. Neostvarena želja?

„Iskreno, ja svoje želje duboko u sebi krijem i polako svaku ostvarujem. Uvijek sam željela u okviru svojih mogućnosti, onoliko koliko sam tad mogla sebi pružiti. Nisam grabila nikad. Zato je sve nekako dolazilo na vrijeme.“

11. Spadate li u gurmanske tipove/ volite li jesti i kuhati?

„Pa ne baš da spadam u gurmanski tip iako dolazim iz Krajine koja je poznata po tome da se samo jede (smijeh). Kuham kad trebam, da budem iskrena ali kad skuham bude vrlo ukusno. Kad se nečemu posvetim to mora da valja. Nas smo tri sestre u porodici i onda je uvijek bilo da jedna čisti, druga kuha , treća opet nešto drugačije. E ja nisam baš često bila ova što kuha. Nisam ni neka izjelica. Jedem manje obroke, ne biram hranu i češće volim da jedem.“

12. Vaše omljeno jelo?

„Sarma moje mame, zbog nje sam kući putovala. A u posljednje vrijeme mi je bliža sestra Aida u Sarajevu, a još bliža svekrva u Tuzli, pa onda su mi njihovi specijaliteti omiljeni.“

13. Vaš omiljeni parfem?

„Često mijenjam parfeme, čak dva stavim u isto vrijeme. Volim drugačije i neobično. Sad trenutno koristim ESCADU.“

14. Vaš mali beauty trik?

„Osmijeh. Ne volim pretjeranu šminku. Bitno mi je da imam isfeniranu kosu, malo ruža i široki osmijeh. Po njemu me svi pamte. I kad je teško i kad je veselo uvijek sam nasmijana. Tako sam navikla ljude oko sebe. Od vedre duše nema ništa ljepše. Prirodno i iskreno je uvijek najljepše.“

//zenski.ba

Život Milke Jakšić, korisnice tuzlanskog Doma penzionera, mogao bi biti dobra podloga za scenario jednog filmskog ostvarenja.

Rođena 1924. godine u Bosanskoj Krupi, ova živopisna starica gotovo pet godina provela je u partizanima, rame uz rame sa bivšim doživotnim predsjednikom Jugoslavije, a tada vrhovnim komandantom vojske, Josipom Brozom Titom.

Prvi susret sa Titom

U razgovoru za Faktor, Milka se prisjetila svojih partizanskih dana i načina na koji je upoznala Tita.

Na konju, sve od Krupe do Drvara, Jakšićevu je tada u vojsku odveo još jedan velikan prošlih vremena. I on je iz Bosanske Krupe, tačnije sela Hašani.

-Bio je to Branko Ćopić. Moj nekadašnji učitelj dok sam pohađala prve razrede škole u Krupi. Došao je kod nas kući i mene je odveo u Drvar na konju. Bila sam jedino žensko, od sedmero djece koliko su imali moji roditelji – prisjeća se Jakšić.

Milka je u ratu radila i kao bolničarka, ranjavana je više puta, a za doprinos tadašnjoj borbi dobila je čak sedam odlikovanja. Najveće kojim je odlikovana jeste priznanje “Nosilac partizanske spomenice“.

-Postala sam prva žena Krajiškinja koja je odlikovana ovim priznanjem – dodaje Milka.

Milan i bukva

U razgovoru za naš list Milka se prisjetila i jedne anegdote, koju, kako kaže, često prepričava.

Prema njenim tvrdnjama, Tito se zalagao da svi tadašnji učesnici njegove vojske, partizane moraju napustiti opismenjeni. Pismo baš i nije išlo od ruke Milkinom tadašnjem saborcu, izvijesnom Milanu, koji se požalio Titu da nema čime i na čemu učiti pisati.

-Tito mu je tada rekao: „Ima Milane bukva. Uzmi nož, pa na bukvu urezuj slova i uči!“. Svi su prasnuli u smijeh i to je detalj kojeg se često sjetim – prisjeća se Milka.

Najteži period iz ratnih pohoda na Igmanu, Neretvu, Jahorinu, Drvar… bili su joj, kaže, glad. Kada nije bilo hrane, nije je bilo jednako za sve, pa tako i za Tita, tvrdi ona.

-Bilo je perioda kada smo gulili žir i preživljavali. Sreća je bila kada naiđemo na bukov žir, jer je on sladak, dok je hrastov neukusan i gorak. Jeli smo ga svi, pa i maršal, jer nije imao izbora tada – kaže Jakšićeva.

Detalj kojeg se nerado sjeća i najteži momenat njenog života, bio je, priča nam Milka, kada su joj ustaše zaklale oca.

-Upali su nam u kuću, a ja sam uspjela pobjeći kroz prozor. Kada sam se nakon nekog vremena vratila kući, bio je mrak. Struje nismo imali. Saplela sam se o nešto i pala na pod. Tada sam ugledala oca kako leži na podu, a glava mu je bila odvojena od tijela. Zvala sam komšiju i zakopali smo ga u obližnje žito – priča Milka.

Novi susret sa Titom

Posljednji put za vrijeme Drugog svjetskog rata, Tita je vidjela prilikom bitke na Neretvi. Njihov ponovni susret desio se dvadesetak godina kasnije, u beogradskoj bolnici, kada mu je išla u posjetu.

-Bio je to poseban osjećaj. Tito je tada bio već ozbiljan državnik, ali me je ipak primio kao ratnu drugaricu. Raširenih ruku sa osmjehom na licu prišao mi je kao da smo se par dana prije toga vidjeli. To je događaj koji se često prepričavao u mom rodnom kraju – priča Milka.

Među brojnim građanima tadašnje države, Milka je bila i u povorci na posljednjem ispraćaju nakon Titove smrti.

Ova vremešna Krajiškinja, vedrog duha i dobrog raspoloženja, posljednjih godina korisnica je Doma penzionera u Tuzli, gdje prilično dobrog zdravstvenog stanja za godine koje su iza nje, sa ostalim korisnicima provodi staračke dane.

//Faktor.ba

Ambasador Bosne i Hercegovinu u Rumuniji, dr. Mile Vasić, ove će sedmice boraviti u radnoj posjeti Unsko-sanskom kantonu.

Ambasador Vasić dolazi kako bi se sastao s privrednicima ovog kraja i razgovarao s njima o mogućnostima saradnje, prevazilaženju problema s kojima se susreću, odnosno unapređenju poduzetničke klime.

Sastanak s privrednicima Unsko-sanskog kantona će se održati 11. 2. 2016. godine (četvrtak) s početkom u 9,00 sati u sali Doma kulture u Bosanskoj Krupi.

Ambasada BiH u Bukureštu je kao prioritetni zadatak u narednom periodu odredila povećanje vanjskotrgovinske suradnje Bosne i Hercegovine i Rumunije. Dosadašnja suradnja ovih dviju država je, u odnosu na potencijale BH privrede i potrebe rumunjskog tržišta, nezadovoljavajuća.

U tom cilju je i planiran niz posjeta općinama i privrednicima kako bi se ukazalo na mogućnosti koje pruža rumunjsko tržište, ali i sagledali vlastiti potencijali i ponuda – pišu krupljani.ba

U Bosanskoj Krupi rijeka Una je poplavila nekoliko priobalnih kuća i pratećih objekata. Rijeka Krušnica poplavila je obradiva polja te postoji mogućnost da se vodena masa sastavi sa nadolazećom iz Une.

//mojusk.ba

U Bosanskoj Krupi jutros je nivo vodostaja rijeke Une iznosio 191 cm što je za 1 cm veći od kritične visine i početka obaviještavanja. Trenutno u Bosanskoj Krupi ne pada kiša te u posljednja 3 sata rijeka Una nije u porastu. Prema informacijama iz Općine Bosanska Krupe i Civilne zaštite nema poplavljenih objekata.

Područja koja su najčešće i najviše izložena poplavama, a to su Uzune, Mašići, naselje Svetinja Redžića ulica u Bosanskoj Otoci kod porodice Redžić su i ovaj put bili na prvom udaru te je u pojedine kuće ušla voda.

Rijeka Krušnica se na nekim djelovima izlila iz svog korita i poplavila okolno poljoprivredno zemljište te došla do nekoliko pomoćnih objekata ali plavljenja stambenih objekata prema našim informacijama nije bilo.

Slična situacija je i sa pritokama Krušnice, potocima Svetinja i Dobrović koji su također u nižim dijelovima poplavili poljoprivredno zemljište.

//krupljani.ba

107 doza dragocjene tečnosti darovano na 60. redovnoj akciji dobrovolljnog darivanja krvi u Bosanskoj Krupi.

U organizaciji Općinskog Crvenog križa Bosanska Krupa juče je organizirana jubilarna 60. redovna akcija dobrovoljnog darivanja dragocjene tečnosti, a odziv je iznenadio sve one koji u poslijeratnom periodu učestvuju u organizaciji i akcijama darivanja krvi.

Oko 150 građana i građanki općine Bosanska Krupa je željelo juče darivati krv. Akcija darivanja je ovaj put održana u prostorijama Doma zdravlja u Bosanskoj Krupi. I sve buduće će organizirati u ovom prostoru koji je pogodniji i primjereniji za ovakve aktivnosti.

Ekipa Službe za transfuziju iz Bihaća, stalni pratilac u svim akcijama darivanja krvi, na čelu sa načelnikom ove službe dr.med.spec. Tarikom Zejčirovićem je ova put stiglo sa mnogo novina koje predstavlaju i ispunjenje i novih propisa i najboljih praksi u darivanju krvi.

Po prvi put svi darivatelji su morali popuniti obavezne obrasce koji sadržavali najvažnije informacije o darivatelju i njegovom zdravstvenom stanju, po prvi put je pored obaveznog liječničkog pregleda i mjerenja krvnog pritiska rađen i nalaz hemoglobina, a svi podaci od ove, šezdeste akcije ,o svakom darivatelju, bit će pohranjeni u računaru i biće umreženi u jedinstvenu listu doborovoljnih darivatelja krvi.

Dragocjenu tečnost je jučer u Bosanskoj Krupi darivalo 107 građana općine Bosanska Krupa,dok odgovorni ljekar, i pored želje dosta više građana, nije dopustio da to uradi više od tridest bosanskorupskih starih i novih davalaca, najviše zbog ustanovljenog povišenog krvnog pristiska.

Darivatelji krvi su htjeli postati i pripadnici LOT-ovog tima koji inače usko surađuje sa Općinskim Crvenim križem, koji su posjetili ovu akciju,ali zbog posebnih propisa strani državljani ne mogu biti darivatelji u ovakvim akcijama.Oduševili su se atmosferom,načinom i najviše broje onih koji su željeli biti dio ove akcije.

Uz sve redovne darivatelje krvi,one davaoce koji su krv dali u rasponu od pet do 64 puta,na ovu akciju se do sada najveći broj žena i mladih.Po prvi put u realizaciji same akcije učestvovali su i članovi Konferencije mladih Crvenog križa Bosanska Krupa.Umjesto stare ekipe,a pod njihovim budnim okom,oni su obavili uredno sve administrartivne poslove za Općinski Crveni križ Bosansk Krupa.

Među jučerašnjim darivateljima krvi bila su i dva mlada liječnika Doma zdravlja Bosanska Krupa. Krv su darivala i dva imama koji kako su nam kazali često,a posebno kada su organizovane akcije, govore ljudima o značaju darivanja krvi zbog ličnog zdravlja i humanosti kojom mogu spasiti svoj život, život svojih bližnjih,svojih prijatelja i opće ljudi koje zadesi bolest ili nevolja.

Sekretar Općinskog Crvenog križa Bosanska Krupa,predsjednik Kluba darivatelja krvi Safet Mujić i voditeljica kućne njege u ovoj organizaciji Halida Ibrahimović su nam kazali da se broj darivatelja općine Bosanska Krupa kreće oko 400. Po podacima iz Službe za transfuziju toliko i porodičnih darivatelja sa područja bosanskokrupske općine, te da očekuju da će obnovljeni rad Konferencije mladih Općinskog Crvenog križa Bosanska Krupa,pored drugih aktivnosti taj broj i uvećati.

Članovi Udruženja “Djeca djeci” iz Švedske i Udruženje Ljuti Krajišnici, jučer su odlučili posjetiti porodicu Kovačević u Bosanskoj Krupi. Ovom prilikom uručili su im skromne poklone ali svrha njihove posjete je u nečem ljepšem i humanijem, naime Alan Kljajić predstavnik Udruženja “Djeca djeci” iz Švedske i pokretač akcije Amir Abdaković došli su da upoznaju malog Kemala i daju podršku roditeljima u daljem liječenju Kemala.

Nakon niza akcija koje su uspješno obavili Humanitarna organizacija “Djeca djeci” iz Švedske je uspješno skupila pomoć šestogodišnjem dječaku Kemalu Kovačeviću, dječakov vid je bio ugrožen i bila mu je potrebna operacija očiju.

Članovi organizacije su za kratko vrijeme skupili dio sredstava oko 7000 eura koji je bio potreban za operaciju i liječenje, stupili u kontakt sa bolnicom “Sveti vid” zakazali i platili pregled za malog Kemala. Na jednom oku potrebno je ukloniti dioptriju od minus 4, a na drugom oku potrebno je operisati očni živac koji je pukao.

Odlučeno je da mali Kemal bude podvrgnut sa tri operacije koja je jedna već uspješno urađena, te se na kontroli zakazanoj za 13.02 očekuje nalaz i mišljenje specijalista o daljem liječenju Kemala.

Predsjednik Udruženja “Djeca djeci” iz Švedske zahvaljuje se svima koji su učestvovali u akciji i naglašava da samo zajedno i uz pomoć sviju nas možemo bar donekle ublažiti patnju nesretne djece i ostvariti neki svoj unutrašnji mir pomažući bespomoćne i siromašne:”Hvala vam svima! Uspjeli smo spasiti Kemalove okice!”

Humanitarna odrganizacija “Djeca djeci” osnovana je u aprilu 2013. godine u Švedskoj. Cilj organizacije je poboljšanje životnih uslova djece u BiH, a njeni su članovi ljudi čije srce kuca za domovinu, a rasuti su širom Evrope.

//krupljani.ba

Operativnim radom na terenu policijski službenici Policijske stanice Bosanska Krupa lišili su slobode 3 osumlječena lica za razbojništvo protekle sedmice.

Radi se o razbojništvu na benzinskoj stanici “Oraščanin benz” u Pištalinama koja je 19. februara opljačkana od strane S.Z iz Bosanske Krupe, Š.Z i T.A iz Velike Kladuše.

U toku krim obrade utvrđeno je da je imenovana grupa izvršila više krivičnih djela uz upotrebu oružja na području Unsko-sanskog kantona, Bosanskog Novog i Prijedora. Lica su predana u PS Bosanski Novi na daljnju obradu.

U toku pretresa nađena je i veća količina materijalnih dokaza.

Policijska stanica Bosanska Krupa je sa ovim slučaju razbila još jedan kriminalni lanac koji je bio povezan između Federacije i Republike Srpske.

Dobar primjer stranih ulaganja u BiH je onaj italijanska grupacije SIAK.

Prije deset godina kupila je Krupa kabine, nakon čega su iz Bosanske Krupe u svijet krenuli dijelovi za velike svjetske brendove, poput Caterpillara ili John Deere-a.

Al Jazeera Balkans

Lepa Radić je bila jedna obična djevojčica, jedna “mala iz Bosanske Krupe”, vesela, devojčurak kao i sve tinejdžerke,(iako se to tada nije tako zvalo), išla je u školu, smijala se, ispod oka stidljivo gledala momčiće i sa drugaricama pričala koji joj se sviđa, maštala o prvim sastancima i ko zna o čemu još. Bila je i ona nečija simpatija, nečija mala iz Bosanske Krupe.

Danas bi bila baka sa mnogobrojnim unucima, praunucima, čukununicima… Ali, Lepa Radić je imala tek 17 godina kada je sa postolja pod vješalima pokušala da se obrati zarobljenom narodu iz zbjega, ali je omča prekinula njene posljednje reči. Ovo je podsjećanje na jednu od mnogobrojnih hrabrih devojaka i žena koje su dale svoje živote braneći slobodu i svoj narod podsjećanje na sve heroine iz naše istorije. Brutalni i prljavi ratovi koji su vođeni na balkanskoj vjetrometini obilježeni su podvizima vladara, kneževa, prinčeva, careva, kraljeva, vojskovođa komandanata, generala, vojvoda,serdara,paša, harambaša i kako se sve nisu zvali znameniti muškarci o kojima su napisane istorije i legende.

Međutim, u svim tim haosima žene su često nosile i veće terete preuzimajući brigu o djeci, bolesnim, starim, a mnoge su pokazale izuzetnu hrabrost i u neposrednim borbenim dejstvima i herojski ginule. One su heroine i s pravom zaslužuju epitet “žena hrabrosti”. Njihova djela su velika ali, nažalost, naši istoričari su više opterećeni i zainteresovani za za dokazivanje svojih ideoloških istina i zabluda umjesto da otrgnu iz zaborava sve znane i neznane “žene hrabrosti”. Sigurno da je tokom balkanskih i 1. svetskog rata bilo mnogo žena koje su se hrabro borile i položile živote, ali o tome nema sistematizovane građe. Podaci o učešću žena u 2.svjetskom ratu potvrđuju da su i tada svojom hrabršću bile ravnopravne sa muškarcima. U Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije borilo se preko 100.000 žena, od kojih je 25.000 poginulo, 40.000 ranjeno,a preko 3.000 su ostali teški invalidi. Za narodne heroje proglašena je 91 žena, 3.344 su nosioci Partizanske spomenice 1941, a više od 2.000 su postale oficiri. Računa se da je tokom 2.svjetskog rata stradalo oko 620.000 žena, a samo u logorima je ubijeno ih je više od 282.000. Od 91 žena narodnih heroja 73 je poginulo tokom rata , dok je samo njih 17 odlikovano za vrijeme života.

Od ukupnog broja žena narodnih heroja iz Srbije je 28 (od kojih 6 iz Vojvodine i 2 sa Kosova),17 iz Hrvatske,16 iz Slovenije, 10 iz BiH, po 8 iz Makedonije i Crne Gore i 4 izvan Jugoslavije. Od 73 poginule tokom rata, 1941.godine poginulo 9, 1942. 19, 1943. 25, 1944. 19 i 1945.godine 2. Lepa Radić – samo jedna od njih. Rođena je 19. decembra 1925. godine u selu Gašnici kod Gradiške, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završila je u susjednoj Bistrici, prvi razred Ženske zanatske škole pohađala je, s nešto starijom sestrom Darom, u Bosanskoj Krupi – uz pomoć strica Voje, koji je, kao lugar, više godina službovao u Podgrmeču -dok je ostale razrede završila u Gradišci. Još kao učenik, isticala se marljivim radom i ozbiljnošću a uzor joj je bio stric Vladeta Radića, koji je, kao učenik gimnazije, prvo u Gradišci, a zatim u Banjaluci bio uključen u napredni radnički pokret. Neposredno posle aprilskih događaja 1941, od Vladete je saznala i za pripreme ustanka i pomagala mu u skrivanju prikupljenog oružja. Tih julskih dana 1941. u ustanak je ispratila četvoro članova porodice: oca, stričeve Voju i Vladetu i strinu Jovanku, jednu od prvih partizanki na Kozari. Za vrijeme prve ofanzive na ustanike Kozare, novembra 1941, ustaše su hapsile Lepu i sve preostale članove porodice Radić ali su , uz pomoć ilegalnih partizanskih saradnika, posle 20 dana maltretiranja u ustaškom zatvoru u Gradišci pušteni .

Poslije izlaska iz zatvora, 23. decembra 1941, zajedno sa sestrom Darom, Lepa je postala borac 7. partizanske čete 2. krajiškog odreda i bolničar u četi. Lepa Radić je pokazala zadivljujuću hrabrost za vrijeme Četvrte neprijateljske ofanzive na slobodnu teritoriju Podgrmeča. Kao član Štaba za evakuaciju ranjenika i stanovništva iz ugroženih područja, Lepa je, od 20. januara 1943, bila među najistaknutijim organizatorima zbjegova koji su se, februara 1943, našli u zaleđenom Grmeču u koji su već duboko bile zašle jedinice iz sastava 714, 717, 369 i 7. SS “Princ Eugen” divizije. Organizovala je izvlačenje ranjenika, i pomoć kolonama banijskih izbjeglica koje su se u masama, već iscrpljene i promrzle, povlačile ispred neprijatelja uz zaštitu partizanske vojske i Grmeča. Bez predaha je obilazila zbjegove i raštrkane grupe promrzlih ljudi, žena i djece, sklanjala ih u zavjetrine, savjetovala kako da se ponašaju prilikom bombardovanja. U nastojanju da održi moral, uvjeravala je narod da će naše brigade zaustaviti fašiste. Snagu svog vjerovanja uporno je prenosila na ljude oko sebe, a trebalo je mnogo moralne i fizičke snage da se izdrži zima u Grmeču i stalni pritisak neprijatelja koji nije imao milosti ni prema djeci u kolijevci. Sve je to Lepa podnosila bez panike, i mnogi su se pitali: odakle tolika snaga u ovoj krhkoj djevojčici? U predvečerje 8. februara 1943. zbeg koji je predvodila Lepa Radić iznenada je opkoljen i tada je ostala pribrana i hrabra.

Ispucala je na Nijemce svu municiju iz svoje puške, branila se pozivajući narod da se bori golim rukama, da se ne predaje, čak i onda kad su je savladali udarcima kundaka. Pokušala je, ko zna koliko puta, da zaštiti uhvaćeni narod koga su esesovci zlostavljali na putu prema Bosanskoj Krupi, “Ubijte mene, narod nije kriv”-vikala je Lepa, posrćući pod udarcima legionara 369. divizije. Poslije trodnevnog zlostavljanja, dovedena je pred podignuta vješala, u bagremaru između tunela i željezničke stanice u Bosanskoj Krupi. Ruke su joj bile vezane telefonskim kablom, bez cipela, samo u vunenim čarapama, iscrpljena i iznemogla, ali ponosna i prkosna. S postolja pod vješalima Lepa je pokušala da se obrati zarobljenom narodu iz zbjega, ali je omča prekinula njene posljednje riječi. U izvještaju o egzekuciji SS-ovci su napisali da je: “Banditkinja, obješena u Bosanskoj Krupi, pokazala neviđeni inat”. Imala je tada tek 17 godina. Njene biste i danas stoje u Bosanskoj Krupi i u Gradišci…

(b92)

Jedno od spornih pitanja između BiH i Hrvatske je lokacija odlagališta nuklearnog otpada, koje Hrvatska želi da izgradi u opštini Dvor, uz samu granicu sa BiH.

Dok mještani pograničnih sela negoduju, nadležni zavod iz Hrvatske uvjerava da odlagalište koje je ondje predvidio nacionalni program neće ugrožavati ljude ni životnu sredinu. O tome da li takav objekat može biti potpuno bezbjedan, stručnjaci iz dvije zemlje različito misle.

//aljazeera

Jutros u Bosanskoj Krupi osvanuo je tužan dan, bez naše mlade sugrađanke Indire Balkić (14) koja je sinoć zbog svoje teške bolesti preselila na Ahiret.

Indira je bila primjeren i odlična učenica  JU “Prva osnovna škole ” Bosanska Krupa gdje je pohađala je osmi razred.

O datumu dženaze namaz ćemo objaviti naknadno.

Neka joj Allah dž.š. podari vječni rahmet i sve džennetske ljepote, a porodici sabur.

//krajina.ba

Presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske, Radovanu Karadžiću, bit će izrečena 24. marta u Haagu.

Članovi Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, njih 54, organizirano će prisustvovati 24. marta izricanju presude u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju Radovanu Karadžiću, uz očekivanje da će presuda biti pravična za preživjele žrtve.

Izricanju presude prisustvovat će i Emir Bešić, predsjednik udruženja logoraša Bosanska Krupa, naš građanin, logoraš, borac ARBIH, koji je pozvan od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Ovim putem pozivamo sve građane općine Bosanska Krupa da zajedno ispratimo našeg Emira na dugo putovanje u nedjelju u 13:00 h ispred Hotela Stari Grad.

//Krupljani.ba

Građani i građanke općine Bosanska Krupa danas su sa dužnim poštovajem ispratili svog sugrađanina Emira Bešića na put u Den Hag.

Ispred Centralnog šehidskog spomen-obilježja u Bosanskoj Krupi pred dušu poginula 503 borca 511.slavne brdske brigade i Petog korpusa Armije BiH oni su proučili Fatihu, odajući dužno poštovanje šehidima i poginulim borcima koji  nisu dočekali oslobođenje svoga grada,niti dan, kada će oni zbog kojih su morali u borbu za oslobođenje, biti osuđeni za zločinački plan uništenja BiH,njenih gradova,ubijanja njihovih sugrađana i građana BiH,protjerivanje stanovništva radi stvaranja etnički čistih teritorija,osnivanje logora,stravična ubistva civila i djece koja nisu pripadala zločinačkoj velikosrpskoj politici i njenom javno obznanjenom planu.

Ispred spomen-obilježja u Bosanskoj Krupi  Emir je položio cvijeće sa svojim sugrađanima zahvaljući prilici za koju je odabran kako bi, na licu mjesta, čuo presudu koju će 24.marta Haški tribunal izreći Karadžiću koji je tokom agresije na BiH zapovjedao vojskom i narodom i bio najodgovorniji za sve ono zašto ga tereti optužnica Međunarodnog suda.
Emir Bešić je jedan od pedesetčetri  logoraša  Saveza udruženja logaraša BiH koji je odabran da prisustvuje izricanju presude u Haškom tribunalu-Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije,presude optuženom,uhapšenom i procesuiranom bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću.

Emir Bešić je zarobljen augusta 1992. godine na Slunjskim brdima kada je krenuo da se pridruži borcima za oslobođenje BiH.Teške dane zarobljeništva  proveo je u kninskom logoru smrti.Jedan je od rijetkih koji je u trećem pokušaju uspio pobjeći i tako preživjeti i nastaviti borbu sa odbrambeno-oslobodilačkim snagama Armije BiH do oslobođenja svog rodnog kraja i BiH.O stravičnim danima logoraša nekoliko puta je svjedočio u postupcima koji su vođeni pred Sudom BiH.Svoj život u slobodi je velikim dijelom posvetio putu do istine i osude svega onoga što je i sam preživio,čekanju presude najodgovornijim za agresiju,smatrajući to dužnošću prema svojim poginulim saborcima,porodicama šehida i poginulih boraca,invalidima  odbrambeno-oslobodilačkog rata,demobilisanim borcima,civilnim žrtvama rata,prema svom popaljenom gradu i gradovima BiH i naravno logorašima iz svih logora koji su bili najstravičnija mjesta za uništenje jednog i svih onih naroda koji su u srcu i tada i sada imali jedinstvenu,ravnopravnu BiH svih njenih građana.
Predstavnici svih onih koji su najteže nosili posljedice protjerivanja,agresije danas su prisustvovali ovom događaju u Bosanskoj Krupi.

Kratko,na ovom mjestu,prisutnima se   ispred porodica šehida i poginulih boraca obratila Sedija Fetić,kćerka šehida 511.slavne brdske brigade i kazala da je dan koji se ovoga marta iščekuje,dan presude rukovoditelju agresije na BiH, za nju veoma važan dan.Njenog oca i sve očeve i sinove neće vratiti kazna Radovanu Karadžiću,ali će joj osigurati mir,njoj i svim onim koji su izgubili najmilije,da će zločini koji su počinjeni dobiti nastrožiju pravnu kaznu i da će poslužiti svim dobronamjernim ljudima kao znak da sve počinjene stravične zločine prema čovjeku nikada više ne počine-kazala je.

Emir Bešić je zahvalio svima koji su i njega uvrstili da prisustvuje izricanju presude u Den Hagu,svima onima koji su mu pomogli da u ime svih logoraša,svojih suboraca i građana i građanki općine Bosanska Krupa bude na tom mjestu.Rekao je da je svjestan da će presuda Radovanu Karadžiću kao haškom optuženiku ,po nama  ratnom zločincu koji i nije krio da će svaka drugačija zamisao od one koja je planirana u velikosrpskom projektu biti kažnjena uništenjem muslimanskog naroda,izazvati različite reakcije u dva entiteta,ali je naglasio da je ona višestruko bitna za budućnost svih građana i građanki u BiH.Zato je to veliki dan kada se očekuje najveća moguća kazna za počinjena zlodjela koja bi trebala biti osnova da se stvari u životu,politici postave na svoje mjesto,na istinu koju će sad ili tokom vremena, trebati spoznati svi oni koje je on uveo u krvavi rat,u brojne žrtve,a   koji danas žive u priznatoj,nezavisnoj i nedjeljivoj BiH.Takva istina jeste satisfakcija žrtvama i strahotama koje je preživio narod okrenut miru,ali i jedini mogući način  da prihvatanjem nepobitnih činjenica koje će ,nadam se potvrditi i Haški tribunal 24.marta ,trasiramo put za bolju budućnost za BiH,kazao je Emir Bešić koji će danas krenuti na put u Den Hag.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid u Srebrenici počinjen 1995. i još nekoliko općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Uhapšen je 2008. godine, nakon više od decenije provedene u bjekstvu.
Optužnica Radovana Kradžića ,pred Haškim sudom  ima 11 tačaka.Saslušano je 580 svjedoka.

Danas je prvi dan proljeća.Bosanska Krupa je osvanula u suncu.Dan je to kada svaki građanin Bosanske Krupe osjeća najveću ljubav prema svom jedinom i nezamjenjivom gradu.Dan kada najviše nedostaju onih kojih nema ,a čijim životima je popločan put povratka u svoj grad.Dan je to kada se zna cijeniti mir i njegova cijena.Dan je to kada se teško praštaju aprilski prognanički dani.

Danas je dvadesti,a za četiri dana 24.mart.I krupljani i Krupljanki čekaju ga.Dan svođenja moralnih i pravnih računa.Nekad se krmčilo sa njihovim životima,njihovom imovinom.Njihovom ljubavlju prema gradu,selima.Prema ljudima sa kojima su živjeli.Vremena su se promijenila.Došla.Krčmar sa računom je Međunarodni sud za ratne zločine bivše Jugoslavije u Den Hahu.

Sretno Emire.

PIŠEDŽEVADA ŠTANCL /RADIO BK

“Bc-gradnja” d.o.o. iz Bosanske Otoke je objavila oglas za posao. Naime, potrebni su kvalifikovani zidari i tesari sa radnim iskustvom i NK radnici na određeno vrijeme.

Više o ovom konkursu pročitajte u prilogu.

The post OGLAS ZA POSAO: “Bc-gradnja” d.o.o. traži zidare, tesare i NK radnike appeared first on BISCANI.NET.

Svjestan sam da će presuda Karadžiću izazvati različite reakcije u dva entiteta, ali je ona višestruko bitna za budućnost, naveo je Bešić.

Članovi Saveza logoraša u BiH, njih 54, u četvrtak će prisustvovati izricanju presude Radovanu Karadžiću. Jedan od njih je i Krupljanin Emir Bešić, predsjednik udruženja logoraša Bosanska Krupa, logoraš, borac ARBiH, koga su u nedjelju građani Bosanske Krupe ispratili na put u Hag.

Različite reakcije

-Svjestan sam da će presuda Radovanu Karadžiću kao haškom optuženiku, po nama ratnom zločincu koji nije krio da će svaka drugačija zamisao od one koja je planirana u velikosrpskom projektu biti kažnjena uništenjem muslimanskog naroda, izazvati različite reakcije u dva entiteta, ali je ona višestruko bitna za budućnost svih građana i građanki u BiH – rekao je Bešić.

Istakao je da je 24. mart veliki dan kada se očekuje najveća moguća kazna za počinjena zlodjela koja bi trebala biti osnova da se stvari u životu, politici, postave na svoje mjesto, na istinu koju će sad ili tokom vremena, trebati spoznati svi oni koje je Karadžić uveo u krvavi rat, u brojne žrtve, a koji danas žive u priznatoj, nezavisnoj BiH.

-Takva istina jeste satisfakcija žrtvama i strahotama koje je preživio narod okrenut miru, ali i jedini mogući način da prihvatanjem nepobitnih činjenica koje će, nadam se, potvrditi i Haški tribunal, trasiramo put za bolju budućnost za BiH – naveo je Bešić.

Krvavi put do Bosne

Smatrajući dužnošću prema svojim poginulim saborcima, porodicama šehida, poginulih boraca, invalidima odbrambeno-oslobodilačkog rata, demobilisanim borcima, civilnim žrtvama rata, logorašima iz svih logora, Bešić je svoj život posvetio putu do istine. Kao podsjećanje na njihov herojski čin, ali i kao živi svjedok svih strahota rata i ratnog puta bh. patriota, koji su početkom 1992. godine pokušali preko okupiranih teritorija Kninske i Cazinske krajine doći do slobodnih teritorija Bihaćkog okruga i priključiti se vojnim jedinicama Petog korpusa, napisao je scenarij i režirao film “Krvavi put do Bosne“.

-To je priča o svim ljudima koji su preživjeli patnje bilo u logoru, bilo na neki drugi način a koji danas pričaju samo istinu. A istina je, da je Bosna bila napadnuta, da smo se mi branili i da Bosna želi da živi suživot sa našim komšijama, prijateljima. Ta istina kad-tad mora izaći vidjelo, i mora se znati ko je pobio naš narod – rekao je Bešić.

Predstavnici porodica u Hagu

Osim 54 člana Saveza logoraša područja BiH – od Bijeljine, Tuzle, Sarajeva, Kaknja, Travnika, Vakufa, Bihaća, Velike Kladuše koji će danas u jutarnjim satima jednim autobusom otputovati u Hag, na put u Hag iz Sarajeva kreće i 30 predstavnika udruženja žrtava rata. Kako navodi Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa“ među putnicima, osim majki Srebrenice su dvije žene koje su svjedočile protiv Karadžića, te predstavnici žena žrtava rata kao i raznih drugih udruženja iz svih krajeva BiH.

The post Bivši logoraš Emir Bešić iz Bosanske Krupe: Nadam se da će pravda pobijediti appeared first on BISCANI.NET.